Bazu kompozicije čini „upušteni atrij“. Tema se u ovom slučaju poziva na mirnoću, zaštitu, toplinu i hlad tradicionalnog atrija prisutnog i na matrici povijesne slojevitosti zadarskog poluotoka.
Od zadane urbane matrice naslijeđena je bazična forma sa središnjom plohom. Prijedlog autora je upuštanje središnje plohe u teren da bi se tako naglasila intimnost introvertiranog prostora, ali i samosvojnost novog okoliša, koji se denivelacijom otklanja od susjednih arhitektonskih cjelina.
Proporcija unutrašnjeg dvorišta svojim formatom (koliko god je to bilo moguće s obzirom na gustoću programa) namjerava biti zelena oaza zadane cjeline.
Oko upuštene središnje plohe dižu se elementi arhitektonske kompozicije. Na jednoj strani je to cjelina srasla s podnožjem, funkcionalno i namjenski povezana s bazom, niska, longitudinalna lamela zgrade fakulteta. Za razliku od nje nasuprotna lamela je visoki, lebdeći volumen dormitorija formiran kao struktura cenzurom odvojena od postolja.
