Tema je jedna. Logika prijedloga ide ka sažimanju novog i starog, punog i praznog, postojećeg izgrađenog i novo nadodanog. Glavna metoda je strategija prilagodbe – „mekani“ urbanizam, s poštovanjem prema prošlosti i s vizijom bolje budućnosti.Projektno zadane dvije zone postojeća / kopnena i novo planirana / vodena, svedene su prostorno pod isti nazivnik. Urbana matrica u kopnenom dijelu djelom je izgrađena, a nadopunjuje se novim strukturama sličnim postojećem mjerilu. Zatečeni horizontalni građevni nizovi pune se novim interpolacijama. Namjene su sukladne prostornom planu; mješovite, poslovno-stambene, društvene i javne. U ovoj zoni prisutna tradicionalna, masivna gradnja nastavlja se sličnim građevnim strukturama , kućama koje sjede čvrsto na tlu. U izgrađenom dijelu na području hotela u blizini gradskog trga pojavljuje se i element linije, crte, nekadašnje obalne linije Dunava. Taj , nekadašnji građevni pravac, vidljiv još jedino na povijesnim fotografijama i u faksimilski obnovljenoj magazi „Paunović“ reinterpretiran je i vraćen kao novo/staro pravilo u tom dijelu grada. Novo pročelje izgrađenog dijela grada nadopunjuje se i novim sadržajima. Intervencije na koritu i obali  rijeke, dio su povijesti i stalne potrebe da spoj dva medija, kopna i vode bude što korisniji  , funkcionalniji , a danas i globalno prepoznatljiviji.Vodena zona naseljava se pojedinačnom , rijetkom, točkastom gradbenom strukturom. Ovdje su kuće paviljoni, društvene i sportske namjene. Masivno se zamjenjuje laganim. Nosivi materijali su čelik i drvo. Kuće ne sjede, one su uzdignute nad novo ugrađenim tlom iza obalo-utvrde i tek povremeno izviruju iz novozasađene, visoke, zelene, hortikulturne baze.  Metoda programiranja novog arhipelaga je nadopuniti postojeće funkcije grada te stvoriti nove te tako u stvorenom odnosu osigurati aktivno korištenje prostora kroz cijelu godinu.