Hrvatski sabor se dijeli u dvije uporabne cjeline. Osnovna cjelina je zatvorena odnosno povremeno otvorena I pripada Saboru. Druga cjelina otvara se javnosti, građanima i posjetiteljima. Za njih je predviđen I poseban ulaz iz ulice 29. X. 1918. Namjera rješenja je objediniti sve sagledane problematične točke u kući. Ruše se krive adicije iz šezdesetih godina 20 stoljeća. nad dvorišnim krilom, te nadogradnja na zadnjem katu u sredini istočnog trakta bloka (prema Opatičkoj ulici). U prizemlju uz ulaz za posjetitelje (sadašnje predvorje) se širi i modificira. Hall pred malom sabornicom povezuje se s novo formiranim ulaznim prostorom kao i s novim, spojnim prenamjenjenim prostorima, a sve u svrhu stvaranja logične, javne cjeline u prizemlju preko koje se s postojećim velikim stubištem, odnosno novo formiranim dizalom pristupa krovnoj etaži. Pored navedenog, u dijelu kuće namjenjenom Saboru modificiraju se I prenamjenjuju postojeći prostori sanitarija, caffe bar-a odnosno dvorane saborskog restorana. Ostatak prizemlja, prvi i drugi kat, zadržavaju postojeću funkciju uz mogućnost eventualnog otvaranja pojedinih dvorana vanjskim posjetiteljima pod kontroliranim vodstvom. Današnje krovište (nekorišteno) postaje funkcionalno. Sjeverni dio, do srednjeg trakta postaje multifunkcionalan prostor koji može biti  namjenjen posjetiteljima I građanima, a  južni dio zajedno s poprečnim traktom, preuređuje se u prostor dvorana i ureda namjenjen Saboru. Krovište – tavan prostorno, iz trećeg kata preljeva se u četvrti (mezanin). Novi restoran za zastupnike je na trećem katu, a na četvrtom (mezanin)  su restoran I caffe namjenjeni I posjetiteljima, građanima I saboru. Položajno, taj prostor postaje logični, uvučeni, novi gradski  vidikovac s vanjskom terasom nad Opatičkom ulicom.