Postojeća škola je divergentna oblikovna tema. Izvornosti postojećeg sklopa suprotstavljena je nadogradnja novijeg datuma. Tlocrtna shema u situaciji tipološki je jasno nastavljena i definirana kao cjelina s jedne strane, dok je u oblikovanju primijenjen princip različitosti u naglasku na odnos novog prema starom (nova sportska dvorana sa zelenim/žutim elementima, dok prvobitni objekt je bijela, klasična zgrada s drvenom prozorima i tamni čelični krov). Logika zelenog okvira, parka u središtu grada gdje je drveće moćno, visoko i njegovano svodi prostor za ekstenziju u jasan okvir. Prijedlog rješenja polazi od pretpostavke da se škola treba širiti prema praznom prostoru livadi i sportskim terenima na jugoistoku, odnosno u slobodan prostor u njenoj gravitacijskoj sredini. Koridor s jednotraktom u uzdužnoj osi od sjeveroistoka produžuje se do krajnjeg jugozapada. Katnost od tri nadzemne etaže s učionicama i visinski perimetar postojećeg poteza se nastavlja, a veliki volumen novog sportskog segmenta denivelirano se naslanja na postojeću jednodijelnu dvoranu. Sklop PVN, blagovaonica s pripadajućim gospodarstvom i školskom energetikom postaje dio novog ulaznog volumena škole koji se integrira u postojeću, degradiranu sredinu škole, u njeno dvorište koje se afirmira u  školski trg.

Prema zatečenom stanju razmišljanje polazi od činjenice da nova intervencija treba biti što neutralnija u odnosu na postojeću, a da se pritom osjeti taj novi parametar kao jednoobrazna tema koja se nastavlja ali i prodire u postojeću strukturu. Odluka je oblikovno svesti sve dijelove nadogradnje na temu poteza, odnosno elementa trake koji se različito interpretira ovisno o namjeni. Sklop dogradnje sportskog sadržaja i ulazni volumen imaju transparentnu, fluidnu bazu na kojoj je masivni element nadstrešnice (ulazni volumen) odnosno kape. Učionički trakt sastavljen je od niza takvih poteza. Trake su ovdje niz terasa koje su ujedno i zaštitne strehe koje reguliraju direktan upad sunčevih zraka.