Postojeći autobusni kolodvor u Slavonskom Brodu na logičnoj je prostornoj dispoziciji u gradu. Smješten je uz ulicu Petra Svačića (gradsku aveniju) i željeznički kolodvor s nadhodnikom koji spaja sjevernu i južnu stranu grada.
Nažalost, postojeća građevina, objekt u maniri mirne i pristojne arhitekture tek dijelom daje naznaku nekadašnjeg potencijala iz razloga isprepletenih imovinsko pravnih odnosa. Zbog nemogućnosti obnove i rekonstrukcije postojećeg objekta u cjelosti, pristupilo se istraživanju novih prostornih mogućnosti.
Optimalna varijanta pokazala se linearna gradbena kompozicija na suprotnoj strani kolnika u odnosu na postojeću zgradu kolodvora, a tik uz gradsku aveniju. Koncept bio je stvoriti sublimiran sadržaj / KOLODVOR + LOKALI + PARK. Između zatečenog visokog drveća smještena su tri izdužena volumena koja nose nadstrešnicu. Streha veže novo i izgrađeno s postojećim i vegetativnim.
Forma u kompoziciji proizlazi iz razmišljanja o logici slaganja elemenata (platforme, paviljoni, zid, klupe, nadstrešnica, drveće…) i njihovoj namjeni. Ideja je koristiti iste elemente za različite namjene, a da pritom broj elemenata i ploha u prostoru bude reduciran. Platforma je i klupa i terasa, streha je i krov i krošnja drveta kao što je i zid pregrada i konstrukcija.
Tri kubusa paviljoni su sličnih volumena, a različitih namjena. Gledajući od istoka prema zapadu u prvom paviljonu nalazi se prijem putnika s prodajom karata, informacijski pult, čekaonica, sanitarije i trakt uprave. U srednjem kubusu smješten je caffe bar, a u zapadnom pekara, višenamjenski lokal, kiosk i tehnički prostor.
Zatečeno drveće u procjepima naglašava prilaze rampama, peronima, upotpunjuje ambijent terasa ispred lokala odnosno čekaonica, istovremeno intuitivno stvarajući efekt dobrodošlice.
Krov je tretiran kao ljevak, pokriven limom, povremeno zasječen prodorima namjenjenim krošnjama postojećih i novih stabala, s kontinuiranim žljebom u najnižoj koti.
Zidovi prema ulici Petra Svačića, odnosno pune plohe paviljona prema peronima su sustav s vanjskim licem od korten čelika. Staklene stijene dominiraju na sjevernoj strani prema peronima, dok se na južnoj pojavljuju kao povremeni prodori u ritmičnoj izmjeni zidova i lamela.
