Tema konteksta određenog strukturom i namjenom postojećeg hotelskog sklopa i njegovim položajem u borovoj šumi uz more, te programske odrednice projektnog zadatka sadržani su u konceptu oblikovanja nove građevine kongresnog centra. Novi sadržaj hotelskog sklopa reprezentativnog je karaktera, te postaje akcent novog pristupnog trga hotelu. Novi objekt ulazi u kompozicijsku igru masa postojeće složene građevine […]
AUTORI
Erick Velasco Farrera, Vedran Pedišić
FOTOGRAFIJE
Erick Velasco Farrera
TIP PROJEKTA
Javno, Ugostiteljstvo
LOKACIJA
Šibenik, Hrvatska
KLIJENT
SOLARIS d.d.
STATUS
Realizacija
POVRŠINA ČESTICE
nedostupno
POVRŠINA GRAĐEVINE
6405
FAZA DIZAJNA
2016
GODINA
2018
NAGRADE
BIG SEE AWARDS 2019
Tema konteksta određenog strukturom i namjenom postojećeg hotelskog sklopa i njegovim položajem u borovoj šumi uz more, te programske odrednice projektnog zadatka sadržani su u konceptu oblikovanja nove građevine kongresnog centra. Novi sadržaj hotelskog sklopa reprezentativnog je karaktera, te postaje akcent novog pristupnog trga hotelu.
Novi objekt ulazi u kompozicijsku igru masa postojeće složene građevine hotela koja u svojoj strukturi izrasta iz dalmatinskog kamena te u kontrapunktu jezika geometrije naglašava svoju prisutnost u pejsažu. No, za razliku od postojećih volumena koji princip kontrasta artificijelnog i prirodnog ugrađuju i u svoju vanjsku pojavnost, težeći geometrijsko-strukturalnoj apstrakciji, novi volumen, nadograđujući se na povijesno naslijeđe i urbanističke datosti lokacije, traži novi izričaj – odnos prostornih i plastičnih oblika kojima se gubi i razmekšava stroga tendencija ka kontrastu. Ta težnja ostvaruje se kroz pravilni volumen koji biva zaodjenut stiliziranim ornamentom, perforiranom fasadnom mrežom inspiriranom prirodom – kontekstom borove šume, iglica, gnijezda… Koloristički suzdržane i neutralne apstraktne pojavnosti, u skladu s prisutnom bjelinom postojećih volumena, dinamika i plastičnost postižu se kroz prozračnost strukture i teksture pročelja, kroz titravu igru svjetla i sjene.
Tlocrtna dispozicija prostora funkcionalno je jasno zonirana. Temu nizanja prostora različitih karaktera prati i oblikovanje. Stvaraju se dva dominantna toka kretanja: tzv. „horizontalna i vertikalna ulica“. „Horizontalna ulica“ glavna je veza s postojećom zgradom, ali ujedno i pristupni prostor kongresnim dvoranama. Staklenim pročeljem, posredno preko perforirane fasadne mreže ona komunicira s trgom, bivajući istovremeno izložena i skrivena. Taj odnos unutrašnjeg i vanjskog prostora pojavljuje se i u kongresnoj dvorani. Odmah na samom ulazu, naglašenim strehom čije oblikovanje proizlazi iz logike fasade, postavljena je glavna vertikalna komunikacija koja povezuje sve tri etaže objekta – tzv. „vertikalna ulica“ – oblikovana kao spiralno stubište koje s mostom na katu dominira dvoetažnim prostorom ulaznog hola. Uokvirena smirenom i neutralnom arhitektonskom kulisom ona postaje „skulptura“ u prostoru.