AMADRIA PARK KONGRESNA DVORANA

Tema konteksta određenog strukturom i namjenom postojećeg hotelskog sklopa i njegovim položajem u borovoj šumi uz more, te programske odrednice projektnog zadatka sadržani su u konceptu oblikovanja nove građevine kongresnog centra. Novi sadržaj hotelskog sklopa reprezentativnog je karaktera, te postaje akcent novog pristupnog trga hotelu.

Novi objekt ulazi u kompozicijsku igru masa postojeće složene građevine hotela koja u svojoj strukturi izrasta iz dalmatinskog kamena te u kontrapunktu jezika geometrije naglašava svoju prisutnost u pejsažu. No, za razliku od postojećih volumena koji princip kontrasta artificijelnog i prirodnog ugrađuju i u svoju vanjsku pojavnost, težeći geometrijsko-strukturalnoj apstrakciji, novi volumen, nadograđujući se na povijesno naslijeđe i urbanističke datosti lokacije, traži novi izričaj – odnos prostornih i plastičnih oblika kojima se gubi i razmekšava stroga tendencija ka kontrastu. Ta težnja ostvaruje se kroz pravilni volumen koji biva zaodjenut stiliziranim ornamentom, perforiranom fasadnom mrežom inspiriranom prirodom – kontekstom borove šume, iglica, gnijezda… Koloristički suzdržane i neutralne apstraktne pojavnosti, u skladu s prisutnom bjelinom postojećih volumena, dinamika i plastičnost postižu se kroz prozračnost strukture i teksture pročelja, kroz titravu igru svjetla i sjene.

Tlocrtna dispozicija prostora funkcionalno je jasno zonirana. Temu nizanja prostora različitih karaktera prati i oblikovanje. Stvaraju se dva dominantna toka kretanja: tzv. „horizontalna i vertikalna ulica“. „Horizontalna ulica“ glavna je veza s postojećom zgradom, ali ujedno i pristupni prostor kongresnim dvoranama. Staklenim pročeljem, posredno preko perforirane fasadne mreže ona komunicira s trgom, bivajući istovremeno izložena i skrivena. Taj odnos unutrašnjeg i vanjskog prostora pojavljuje se i u kongresnoj dvorani. Odmah na samom ulazu, naglašenim strehom čije oblikovanje proizlazi iz logike fasade, postavljena je glavna vertikalna komunikacija koja povezuje sve tri etaže objekta – tzv. „vertikalna ulica“ – oblikovana kao spiralno stubište koje s mostom na katu dominira dvoetažnim prostorom ulaznog hola. Uokvirena smirenom i neutralnom arhitektonskom kulisom ona postaje „skulptura“ u prostoru.