Na vrijednoj zagrebačkoj gradskoj lokaciji, na mjestu gdje vrlo strma parcela dijeli stražnje pročelje historicističke zgrade na Ilici od elitne Hercegovačke ulice, zadatak je bio stvoriti dom za dvije velike srodne obitelji. Kuća je projektirana na uskoj parceli orijentacije sjever-jug, u tijesnim graditeljskim perimetrima u bliskom okruženju susjednih dominantnih, urbanih elemenata, objekata i parcela različitih morfoloških kvaliteta. Kompozicija je diktirana slojnicama terena i tendencijom ka razdvajanju dviju stambenih jedinica. Iz navedenih datosti proizašle su karakteristike kuće manifestirane u sjedinjenosti svih gradbenih elemenata: stambenih jedinica, garaže i potpornih zidova u jednom korpusu bez jednoznačno vidljivog razdvajanja. Tako određeni volumen zavija po slojnicama ostvarujući kontakte prilaznih i dnevnih prostora s terenom na različitim nivoima i na različitim stranama svijeta. Ovim postupcima stvorena je privatnost stambenih jedinica koje su objedinjene kolno-pješačkim platoom s Hercegovačke ulice. Kuća daje sasvim drugačije dojmove slučajnom prolazniku; s Hercegovačke ulice je to nenametljiv pristup gdje prolaznik između gradbenih djelova građevine zadržava nesmetane, uokvirene vizure prema gradskoj panorami, dok je u veduti s Trga Francuske Republike to gotovo iznenađujuća bjelina cjelokupno vidljivog korpusa u drugom planu pročelja historističkih zgrada Ilice. Kuća je niskoenergetska; ukupna godišnja potrošnja za grijanje iznosi 37,93 kWh/m2 korisne površine. Grijanje je izvedeno kao niskotemperaturno (podno i zidno), a hlađenje kao visokotemperaturno (zidno i stropno). Primarni izvor topline/hlađenja je toplinska energija iz zemlje, a dodatni sunčeva energija.
