U obuhvatu s jasno definiranom urbanom matricom s određenim pravcima i rasterom prihvaća se argumentacija pravila i formira se tlocrt u vidu trapeznog odmaka rubova prostornog zahvata. Na tako nastalom otisku dodaju se akcenti na uglovima s najboljom vizurom (balkoni), a procjep u sredini sjeverozapadne strane nametnut je po logici najmanje atraktivnestranice trapeza. Uvučena niša ujedno predstavlja analogan ulaz u volumen zgrade. Stambena namjena, teorija zaštićenog, pozicije ulaza i mogućnost dijelom prirodne ventilacije podzemnih etaža deriviraju tlocrt na prizemnoj etaži. Isti se diže na kotu +1,20 m iznad okolnog terena. Po rubnom opsegu svih stranica izuzev dijela na sjeverozapadu koji je rezerviran za ulaze (kolni i pješački ulazi u objekt) distancu od javnog pločnika definiraju uzdignute terase prizemnih stanova. Nad prizemljem oblik je konstantan do zadnjeg, četvrtog kata koji u maniri prizemlja argumentacijom različite funkcionalne preraspodjele u tlocrtu gubi jugozapadni istak – balkon, odnosno urezuje mu se jugoistočni kut – lođa.