U prostornom smislu odlučeno je programom definirane, zatvorene sadržaje uklopiti u tri logične volumenske cjeline. Kompozicija je točkasto povezana te se sastoji od velikog kubusa na pravokutnoj osnovi, izdužene lamele i volumena na bazi kvadrata. Struktura je djelomično srasla s tlom, a djelomično lebdi nad kosim reljefom. Položena je u apsolutnoj orijentaciji uzdužne osi u smjeru sjever–jug.
Konceptualno, razmatrajući karakter Grada Trogira, njegovu povijest te fortifikacijsku i svjetovnu formu, odnosno formu nastalu na gospodarskoj bazi brodogradilišta, odlučilo se za metaforu i djelomičnu povijesnu interpretaciju. Konstrukcija i instalacijski kanali u krovnim ravninama trodijelne dvorane utječu na ujednačenu, ritmičnu gradaciju pri vrhu volumena. Masa lebdećeg kubusa funkcionalno i metaforički završava na krovu metaforom zubaca kruništa zidina Kaštela Kamerlengo. Varijabilna visina krova funkcionalno istodobno omogućuje prirodno, sjeverno i jednako raspoređeno svjetlo u dvorani.
