Grad i kuća odnosno urbanizam naselja i svaki njegov segment istog su nazivnika.
Baza je zelena, održiva tema kuće interpretirana kroz funkciju i metaforu. Kuće su niskoenergetske, kompaktne mase s otvorima reduciranim na najnužnije. Iznad krovnih terasa nalaze se lagane pergole arhetipskih formi prekrivene zelenim bršljanom, jasminom, glicinijom i drugim biljem.
U sredini bloka rasterizirane su vrtne površine – parcele namijenjene stanarima. Iznad vrtova su lagani okviri mogućih pergola. Suprotno pravokutnom vokabularu kuća, vrtova, parkirališta i spremišta naglašava se zaobljeni obrub nastao multiplikacijom cestovnog radiusa. Sugestija je to zgrada na zelenim otocima, odnosno tvrdog u mekanom.
Stabla i zelene penjačice u naselju trebaju biti listopadne – zimi omogućavaju prodiranje sunca kroz otvore, smanjenje energije za grijanje i korištenje umjetne rasvjete zimi, a ljeti štite od pregrijavanja i smanjuju potrebu za hlađenjem zgrade.
Tema održivosti projicirana je dijelom i kroz vrtove koji se daju u zakup stanovnicima naselja (održavanje zelenih površina riješeno je u korist stanara).
Luksuz zelenih pergola i prohodan krov dio je logike socijalnog sagledavanja teme stanovanja kroz stvaranje mogućnosti stanarima dodatnog prostora predviđenog za druženje susjeda odnosno održavanje tehničkih uređaja (dizalica topline ili klima-uređaja).
Predviđeno je pet tipova stambenih građevina. Likovni je aspekt istog nazivnika za sve kuće. Puni, tvrdi volumeni omekšani su laganim, lepršavim dodacima: pergolama nad prohodnim krovovima i konzolno izbačenim balkonima s laganim ogradama. Neki tipovi građevina posjeduju usjeke u vidu zasjenjenih lođa odnosno procjepe s vanjskim stubištima između dvije stambene jedinice.
Vanjska oprema u okolišu oko zgrada kao što su pergole nad vrtovima, vanjski prostori za otpad odnosno spremišta između parkirnih mjesta predviđena su kao modularni elementi od istog materijala.