Teza je da kompozicija na povijesnoj osnovi ne zastarijeva zbog svoje logičnosti u oba smisla i u funkcionalnom i u simboličkom. Odabrana je tipologija građevine osnovne škole s atrijem. Prostor se gradi oko unutrašnjeg dvorišta s naglaskom na intimno, introvertirano i sigurno. Kuća je dvoetažna, visinski i po opsegu strogo iskontrolirana. Njezin vanjski i unutarnji perimetar obavijen je repeticijom konstruktivnih stupova odnosno pilastara.
Format kuće je dominantno kompaktan čime karakterno oslobađa dijelove parcele za druge namjene: sportski tereni, dječja igrališta, hortikulturne površine s autentičnim ili novim zelenim jedinicama i površinama. Orijentacija zgrade strogo je determinirana funkcionalnom postavkom optimalnog osvjetljenja u smjeru sjever-jug na stranama gdje su učionice, odnosno istok-zapad gdje se nalaze popratne grupacije. Centralni školski prostor–dvorište, transparentna je barijera, svjetlosna, vanjska praznina, ali i korisni prostor za učenje i boravak na otvorenom. Atrij i vanjske katne terase uz njega, elementi u kući koji su preuzeti iz povijesti gradbene kulture, još uvijek istovjetno predstavljaju okosnicu dijelom trenutne zdravstvene nužnosti.
Osnovni element održive kuće definiran je faktorom oblika. U našem slučaju volumen je dominantno kompaktna forma čija će fizika biti definirana u skladu s najvišim energetskim standardom. Škola je planirana za korištenje dizalice topline u kombinaciji sa solarnim fotonaponskim panelima, postavljenim na zelenom krovu, za proizvodnju električne energije čime se dobiva obrazovna zgrada nulte potrošnje energije.